Erwin
Bio je to ponedjeljak, 2. novembar 2020., u ranim poslijepodnevnim satima. Erwin, rođeni Bečlija i strastveni konobar, kome je pandemija ukrala posao, sjedio je u svom malom stanu u Währingenu* i namotavao rolne toaletnog papira na stari konopac za vješanje veša, i to u bijeloj, ružičastoj i žutoj boji. Tri velika pakiranja su utrošena u to, što je velika stvar s obzirom na njegov ograničeni budžet. Ali, jednostavno je morao prisustvovati događaju na koji ga je Margerita pozvala putem interneta. S jedne strane zato što je Margerita veoma posebna osoba, a s druge strane, zato što se činilo da je ovaj događaj baš ono što mu treba, jer se već osjećao užasno usamljeno kod kuće: „Prerušite se, dođite u park Türkenschanz i uživajmo da budemo zajedno navečer prije nego što ponovo postane teško da budemo zajedno“.
Erwin je otpio gutljaj iz limenke piva, bila je to već treća ili četvrta danas, i privezao konopac za vješanje veša na petlju pojasa svojih hlača. Skeptično je gledao na svoj rad. „Nadam se da se ljudi još uvijek sjećaju da su police s toaletnim papirom bile prazne u martu. Ako ne, baš ću se blamirati. Ali, šta ima veze. Svakako je svejedno“.
Vera
Vera je pročitala Margeritinu objavu u subotu navečer. Od tada je preko vikenda, vođena gorljivošću, radila na velikom ukrasu za glavu u obliku korona virusa. Do kasno u noć je modelirala veliku planinu plastelina na svom kuhinjskom stolu. Kiparstvo, slikanje i modeliranje su joj pričinjavali zadovoljstvo i odvraćali pažnju od brige oko roditelja. Kao vrhunac, na unutrašnjoj strani je pričvrstila svjetla koja su sijala kroz proreze i rupe. Bila je veoma zadovoljna svojim umjetničkim djelom.
Dva sata prije početka povorke u 17 sati, Vera je sjela za kuhinjski stol s čašom crnog vina. Čim je mirno sjedila, misli su joj se vratile roditeljima koji su zajedno živjeli u staračkom domu u Gornjoj Austriji. Nije se brinula za majku nego za oca koji je ... kod oca je iz dana u dan morala računati s tim da ga više nema. Mogla je praviti umjetna djela na temu korone koliko je htjela. Verine oči su se napunile suzama, sabrala se, otpila gutljaj crnog vina i pogledala kroz prozor. „Prijat će mi da budem među ljudima“, pomislila je, „trenutno je sve postalo malo previše“.
Porodica Skeif
Djamal je bio hirurg i pobjegao je od rata u Siriji. Međutim, pronašao je novi dom u Beču, u blizini parka Schubert u Währingu. Koja je to sreća bila sigurno sjediti na sofi u dnevnoj sobi, kao tog ponedjeljka popodne, bilo bi teško prenijeti ljudima koji nisu doživjeli ni rat ni bijeg. Njegova supruga i djeca su također bili na sigurnom. Imao je sve razloge da bude zahvalan. Događaj na koji je pozvala Margerita, koju nije poznavao lično, činio mu se dobrom prilikom da podijeli ovu zahvalnost. A djeca su jako voljela ići u park Türkenschanz zbog obilja vode i patki.
„Htjeli smo smisliti nešto za povorku u parku Türkenschanz“, dovikao je Alexu i Larissi kad su projurili pored njega. „Šta ćemo raditi tamo? Hej! Dođite ovamo! Da li se možete sjetiti nečega?“ Alex, stariji od njih dvoje, zaustavio se, na trenutak razmislio, a zatim vikao, ushićeno skačući na mjestu: „Pjesma, pjesma, pjesma!“ „Pjesma“, rekao je Djamal s tonom pohvale, „to je super ideja, Alex, super ideja.“ „A ti?", pitao je Djamal mlađu sestru koja je pitanje dočekala širom otvorenih očiju, ali nije činila nikakve napore da odgovori. „Nemam pojma“, rekla je Larissa, otrčala u dječiju sobu i udarala u svoj šareni dječji bubanj. Alex je sjeo do nje za električni klavir, pokupio Larissin ritam dok je svirao i počeo pjevati. „Korooona, korooona, uskoči u rijeku Dooona. Korooona, korooona, uskoči u rijeku Dooona!“ Djamal je stajao na vratima dječije sobe i iznenađeno odmahivao glavom. „Kakva sjajna pjesma“, rekao je aplaudirajući.
Simon
Simon, britanski umjetnik koji se u svojim bečkim godinama odmaknuo od mode i krenuo u pravcu performansa, mislio je da je 2020. godina samo još za smijanje. Samo što se nacionalna farsa oko Brexita smirila, podigla se zavjesa globalne drame pod nazivom „Korona“. I u ovoj drami je samovolja britanske vlade izazvala zaprepaštenje, ako ne i odmahivanje glavom i odbijanje. Austrija je s Ischglom** dala međunarodno priznati doprinos. A i prepirka oko boje korona-semafora, miješanje politike i zdravlja, pružila je dubok uvid u stanje društva. Uzbudljivo vrijeme za umjetnost.
Da li je to bila tragedija ili komedija? Što je duže trajala pandemija, odgovor na ovo pitanje je bio sve manje jasan. Simon do samog kraja nije bio siguran kome vjerovati, a kome bolje ne vjerovati. Sada, početkom novembra, čini se da se obistinilo ono o čemu se proljetos samo govorilo: preopterećenost zdravstvenog sistema, premalo kreveta na intenzivnoj njezi, premalo osoblja. Pojavio se novi zloslutni izraz: trijaža***. Šta se dogodilo tokom ljeta? Simon se prvi put zabrinuo za sebe, da bi se to moglo i njemu desiti. Bio je teški pušač, uvijek je uživao u životu u potpunosti i nebrojeno je puta pretjerao. Da li bi izdržao težak tok? A šta ako zaista ne bi bilo slobodnog kreveta za njega na intenzivnoj njezi, ukoliko bi mu bio potreban? Vidio je sebe kako leži u bolničkoj sobi, s maskom s kisikom na licu, nepomičan i aparat koji ga održava na životu. Njegov satirični duh je izletio, sjedio je tužno i zabrinut za svog domaćina ispred prozora i nije više guknuo.
Simon se sjetio objave izvjesne Margerite koju je primijetio jutros. To bi trebala biti povorka s maskiranjem. „Otići ću tamo kao smrt, s crnim ogrtačem i kosom. To će biti fantastično. Jezivo. I iskreno. Improvizirat ću. Kao kosu ću uzeti svoju metlu“.
Zsuzsanna
Zsuzsanna kao njegovateljica već godinama vozi na posao između svoje matične zemlje Mađarske i Austrije. Voljela je raditi ovaj posao i dosad se vrlo dobro nosila s odgovornošću i teretom. U ovoj posebnoj godini je, međutim, osjećala da su je zahtjevi preopteretili i premašili njene granice. Iscrpili su je ograničenja ulaska u zemlju, testovi na koronu, naprijed-nazad zbog čestog mijenjanja propisa i mišljenja stručnjaka, kao i nošenje maski. Međutim, najteža je bila stalna briga da, uprkos svoj higijenskoj temeljitosti, bude odgovorna za ozbiljnu bolest ili čak smrt ljudi koji su joj povjereni. To se nije smjelo dogoditi. A ako bi se to ipak dogodilo i ako bi se dokazalo da je napravila grešku, šta bi to značilo za njenu budućnost? Da li bi joj bilo dopušteno da nastavi raditi svoj posao?
Gospođa Hazanović, koju je njegovala nekoliko mjeseci, zaspala je gledajući televiziju u kasnim poslijepodnevnim satima. Zsuzsanna je sjedila s njom i toliko se izgubila u slikama, glasovima i licima, koje je vidjela na televiziji, da je potpuno zaboravila dogovoriti se s njom da je danas još željela prošetati. Jedna od onih uznemirujućih mentalnih blokada. Dan je bio tako čudesno blag, možda je to bio posljednji zaista topli dan u ovoj godini.
Sada je Zsuzsanna stajala za daskom za peglanje, gledala kroz prozor i vidjela da sunčeva svjetlost već polako prelazi u večernje boje. Ako je još željela izaći, morala je to učiniti odmah, smjesta. Iskopčala je peglu, napisala poruku, tiho prošla kroz dnevnu sobu i odložila je na bočni stolić kako bi je gospođa Hazanović mogla vidjeti kad se probudi. Zsuzsanna se odjenula i požurila niz stepenice prema vani. Krenula je prema obližnjem parku Türkenschanz. Tamo je željela otići do velikih platana, pod čijim je moćnim krošnjama oživjela i postala jako lagana i sretna.
Prva učesnica
Kad je Zsuzsanna ušla u park Türkenschanz, pozdravila ju je mlada žena koja je oko vrata nosila dugački lanac svjetala s malim bijelim lampionima. U ruci je držala ploču na kojoj je šarenim slovima pisalo „Margeritina povorka“. „Jeste li došli na povorku?“, mlada žena je pitala Suzannu blistavih očiju. „Ne“, odgovorila je Zsuzsanna i sa interesovanjem se okrenula ploči. „Margerita, to ste Vi?“ „Da, tačno, ja sam Margerita.“ „A šta je to povorka?“ „Zajednička šetnja s puno ljudi. Nadam se da će se ovdje uskoro pojaviti nekoliko maskirani i prerušeni ljudi. A onda ćemo zajedno prošetati parkom“. Margerita se široko nacerila, Zsuzsanna je dobrohotno kimnula i nasmiješila se. „Onda Vam želim da se lijepo zabavite“, rekla je okrećući se da krene.
„Pridružite nam se“, rekla je Margerita, „danas želimo biti primjer životne radosti i zajednice u ovim teškim vremenima“. Zsuzsanna se zaustavila, okrenula prema Margeriti, zatim pogledala u dubinu parka, gdje je mjesto s velikim platanama bilo iza brda, okrenula se prema Margeriti i rekla: „Vrlo ste ljubazni. A danas je veoma posebna večer. Poći ću s Vama.“ Margerita je skočila u zrak i poslala vazdušni poljubac Suzanni. „Vi ste prva i srce ste“.
Ideja je upalila
Tada se Erwin pojavio iza ugla, zaustavio se, bacio pogled nazad na konopac s rolnama toaletnog papira, koji je vukao za sobom na pasu svojih hlača, a zatim sretno nastavio dalje. „Zdravo!“, pozdravila ga je Margerita, „Erwin! Super da si došao!" Erwin je otpio gutljaj iz svoje limenke piva i žene pozdravio dubokim naklonom. „Kad Margerita zove, ja ću se pojaviti. Usput rečeno: Ako neko mora ići u klozet, kao što mi kažemo na dobrom bečkom, sa sobom imam dovoljno toaletnog papira“. Erwin se okrenuo, podigao konopac i pokazao ga drskim izrazom lica. „Uspio sam ugrabiti neke za nas“. – „Mislim da je ideja super. Samo zbog toga je već vrijedilo organizirati cijelu stvar“. Erwin se osvrnuo oko sebe. „Ali još nas nije puno“. Zsuzsanna je pogledala Margeritu, koja se opušteno slegnula ramenima. „Bit će to, bit će to već, kako kažu Bečani“. – „Vidjet ćemo“, rekla je Zsuzsanna u čudesno čudnoj mješavini bečkog i mađarskog i vragolasto pogledala Erwina i Margeritu.
Smrt
Tada se pojavio Simon, zamotan u veliku crnu deku i s metlom u ruci na koju je trakom za lijepljenje pričvrstio noževe za mazanje i viljuške. Pratila ga je grupa mladih ljudi koji su međusobno posmatrali i okretali svoje šiljaste kape ukrašene samoizrađenim loptama korone. „Zdravo! Dobrodošli!“, doviknula im je Margerita, „na pravom ste mjestu!“ Simon je ispružio svoje crno našminkano lice prema Erwinu, Suzanni i Margeriti, otvorio je oči i rekao dubokim jezivim glasom: „Dolazim po vas, dolazim po vas. Korona kruži, moj najdraži najbolji prijatelj. Sve ću vas uhvatiti“. – „Ma, bježi tamo“, rekao je Erwin simulirajući udarac nogom u Simonovu stražnjicu, koji je prihvatio igru, okrenuo se prema Erwinu i zarežao na njega. „I ti si dobrodošao, Kosaču“, reče Margerita veličanstveno i pruži mu ruku u igri. Simon je izvadio žutu kartonsku kutiju iz unutrašnjosti svog ogrtača s natpisom „Korona“. „Želite li prstohvat mog omiljenog praha?“ “Odlazi!“, zapovjedila je Margerita i uputila ga ispružene ruke u daljinu. „Pa, rekao sam ja“, našalio se Erwin, „Brzo, brzo, nestani.“
Nova Bečka pjesma
Nove pridošlice su zakoračile kroz ulazne kapije parka Türkenschanz, ukrašene treperećim đavoljim rogovima, kuglicama za masažu s nopnama, bodljikavom ribom napuhačom i mnogim drugim dodacima koji su maštovito upućivali na pandemiju. Larissa i Alex su se pojavili, otpjevali svoju „Korooona, korooona, skoči u rijeku Dooona“ pjesmicu i bubnjali uz to. Zastali su kod Erwina i jednako zainteresirano i iritirano posmatrali konopac koji je bio pričvršćen za njegove hlače. Djamal i njegova supruga Alia, čija su lica bila uokvirena pahuljastim, bijelim božićnim bradama, stali su uz njih i pitali Erwina kako treba shvatiti njegovo prerušavanje. Margerita im je prišla. „Drago mi je što ste ovdje i što ste čak poveli i svoju djecu sa sobom. Ta pjesma je pravi hit!“ Alia i Djamal pružali su laktove prema Margeriti. „Hvala na sjajnoj ideji. Alex i Larissa su sami smislili pjesmu!“ „Od nje treba napraviti bečku pjesmu“, primijetio je Erwin. Zsuzsanna je pogledala dvoje djece s toplim izrazom lica.
Prostor iza ulazne kapije se polako sužavao, ljudi su se razdvojili i počeli se redati na rubu puteva koji su vodili u unutrašnjost parka. Već je pao mrak. Svjetla prerušavanja su došla do izražaja, razgovor je ispunio zrak, još više djece je kružilo oko rasutog okupljanja, provlačeći se pored odraslih ili nestrpljivo vukući ih za rukave.
Kraljica Korona
Žamor, smijeh i pljeskanje rukama prolazili su kroz gomilu kada se Vera pojavila iza ugla sa svojim raskošnim, svjetlećim korona virusom od papirnate kaše na glavi. Margerita je oduševljeno pljeskala rukama i kriknula. „Stigla je kraljica Korona. Kakva čast!“ Vera je podigla ruke i okrenula se u krug kako bi je mogli promatrali sa svih strana. Simon je stao pokraj nje i prijeteći mahao kosom nad njihovim glavama. Za to je zaradio uzvike negodovanja, zvižduke, smijeh i povremeni aplauz.
Margerita je zakoračila usred okupljanja, formirala lijevak oko usta i povikala: „Dobrodošli, još jednom! Zovem se Margerita. Presretna sam što ste svi došli! Moja je poruka očito stigla. Danas želimo još jednom stvarno uživajte u zajednici, zabavite se i opustiti se. Nismo sami, čak i ako se ponekad tako čini. Mnogo nas je i zajedno ćemo izdržati ovo vrijeme. Pa, krenimo zajedno i uživajmo u ovoj divnoj toploj novembarskoj večeri! I molim vas, držite distancu!“
Povorka se polako počela kretati. „Kuda?“, začuli su se glasovi. „Do velikih platana!“, vikala je i hihotala se Zsuzsanna, iznenađena svojom razuzdanošću. Margerita ju je pogledala smijehom. „Osjećaš li to?“, tiho je upita Margerita. „Da, osjećam to“, reče Zsuzsanna, „osjećam to.“
* Währing (18. Bečki okrug) – Rezidencijalno stambeno naselje u jednom od najzelenijih krajeva Beča. Zapadni brežuljci na rubu Bečke šume popularno su izletište i predio za šetnje u prirodi. Prostrani Türkenschanzpark je jedan od okolnih parkova sa jezercima, igralištima i vidikovcem Paulinenwarte. Na teritoriji okruga se nalaze idilični predjeli kao što je Pötzleinsdorf, ali i krajevi sa urbanijom atmosferom u gusto naseljenim istočnim dijelovima.
** Ischgl – Austrijsko skijalište u Tirolu i jedno od najposjećenijih alpskih skijaških regija, u kojoj se tokom sezone svakodnevno okupljaju hiljade skijaša, mnogi ga smatraju glavnim izvorom širenja SARS-CoV-2 infekcije u Evropi.
*** Trijaža (od francuskog "trier": "razvrstati", "odabrati") – Medicinski postupak koji se primenjuje u urgentnoj medicini i koji medicinarima omogućava selekciju pacijentica i pacijenata prema stepenu povrede i prognozi.
Zanimljivi linkovi u vezi s pričom
Lokacija park Türkenschanz – wien.at-Plan grada
- Türkenschanzpark (Engleski) – wien.gv.at
- Informacije o korona virusu – wien.gv.at
- Türkenschanzpark (Njemački) – Historijske informacije na Wien Geschichte Wiki
-
- Ilustracija: Sandra Biskup
- Tekst: Simon Kovacic
